Događanja u organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda

Događanja u organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda

 

Hrvatski restauratorski zavod povodom obilježavanja Europske godine kulturne baštine 2018. organizira brojna događanja o kojima možete više pročitati na stranici: http://www.h-r-z.hr/index.php/aktualno/europska-godina-kulturne-bastine.  

 


 
Pula, brodolom Viribus Unitis

U Europskoj godini kulturne baštine, koja se podudara sa stogodišnjicom potonuća broda Viribus Unitis, bit će napravljena izložba u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Istre. Predstavit će se izronjena građa, fotografije i videozapisi sa samih istraživanja te dio materijala izvađen s olupine Szent Istvan, broda iz iste klase. Izložbu će popratiti ceremonijalni uron s polaganjem vijenca u čast žrtvama potonuća. Dodatna vrijednost izložbenih aktivnosti jest povezivanje s drugom mornaričkom baštinom na području Pule, poput spomeničkog mornaričkog groblja, a s ciljem nadopune kulturne turističke ponude.
Voditelj istraživanja: Krunoslav Zubčić

Na području pulskog zaljeva na samom kraju 1. svjetskog rata potopljen je Viribus Unitis, jedan od najvećih brodova austro-ugarske flote. Primopredajom austro-ugarske mornarice i simboličnim spuštanjem zastave, koje je upriličeno upravo na palubi Viribus Unitisa, flota je prešla u ruke Narodnog vijeća SHS. No akcijom talijanskih diverzanata je u jednom danu brod potopljen, a s njime su stradale stotine mornara i prvi hrvatski kontraadmiral Janko Vuković Podkapelski.
Budući da vrlo loša vidljivost unutar zaljeva otežava podvodne radove, dosadašnja su istraživanja (koja vode djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda) bila usmjerena na geofizičke metode (side scan i multibeam sonari). Utvrđeni su manji ostaci same olupine i otisak trupa broda u morskom dnu. Na izdvojenim pozicijama izvršeni su uroni prilikom kojih je izvađen dio materijala koji pripada olupini te osobni predmeti brodske posade. U nastavku istraživanja planira se daljnje dokumentiranje ostataka i sondažno istraživanje.


Obljetnica završetka prvog globalnog sukoba povod je za istraživanje važnih aspekata hrvatske povijesne i kulturne baštine koja je neraskidivo povezana s onom nekadašnjih zemalja Austro-Ugarske Monarhije, ali i susjedne Italije. Istraživanjem brodoloma pridonosi se poznavanju sudbine i uloge hrvatskih pomoraca, ali i pomoraca drugih nacionalnosti unutar monarhijske flote, kao jasnom odrazu povezanosti Hrvatske sa srednjoeuropskim kulturnim i povijesnim naslijeđem.


Split, Dioklecijanova palača, Zapadna vrata

U Europskoj godini kulturne baštine predstavit će se rezultati dovršene faze radova na Zapadnim vratima i crkvi Gospe od Zvonika.
Voditeljice radova: dr. sc. Vinka Marinković i dr. sc. Irma Huić

Dioklecijanova palača u Splitu jedan je od značajnih kasnoantičkih spomenika u svijetu. Toj činjenici pridonosi povijesni kontekst njenog nastanka, stanje sačuvanosti i istraženosti. Zapadna vrata Dioklecijanove palače ili kako se u popularnom žargonu nazivaju Željezna vrata, jedna su od glavnih ulaznih vrata u Palaču. Pod pojmom arhitektonskog sklopa Zapadnih vrata danas se podrazumijeva izvorni antički sloj i srednjevjekovna crkva Gospe od Zvonika, interpolirana u antički stražarski hodnik.


Hrvatski restauratorski zavod od 2013. godine u sklopu svoje redovne djelatnosti provodi istražne, dokumentacijske i konzervatorsko-restauratorske zahvate na sklopu Zapadnih vrata i crkve Gospe od Zvonika. Do sada je obavljeno arhitektonsko snimanje i dokumentacija čitavog sklopa, zamjena krovišta crkve Gospe od Zvonika, preventivni zahvati na srednjevjekovnoj fresci na vanjskoj fasadi crkve te čišćenje, djelomična rekonstrukcija i prezentacija srednjevjekovne niše na sjevernom zidu propugnakula. Cilj intervencije je minimalnim i kontroliranim zahvatima poboljšati stanje iznimno frekventne zone stare gradske jezgre te ujedno revitalizirati čitav sklop Zapadnih vrata. Dosadašnja istraživanja i konzervatorsko-restauratorski zahvati iznjedrili su brojne informacije i spoznaje o povijesnom razvoju Zapadnih vrata.


Ston, crkva sv. Mihajla

U Europskoj godini kulturne baštine predstavit će se rezultati dovršenih, cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova na stonskoj crkvi sv. Mihajla.
Voditeljice radova: Borka Milković i Veronika Šulić

Crkva Sv. Mihajla smještena je na brijegu Gradac iznad Stona na mjestu prapovijesnog gradinskog naselja te antičkog Stagna (Stagnum) koji se održao kroz kasnu antiku i rani srednji vijek kada je crkva i izgrađena.
Pored karakterističnih obilježja onodobnog regionalnog graditeljstva u velikoj mjeri očuvanih do danas, u unutrašnjosti crkve sačuvane su i freske iz 11. stoljeća s posebno važnim prikazom vladara – donatora koji drži model crkve. Ove se freske ubrajaju među najznačajnija ostvarenja romaničkog zidnog slikarstva u Hrvatskoj.


Provedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima te građevinskom i konstruktivnom sanacijom crkve nastojalo se što je više moguće smanjiti opasnost od degradacije zidnih slika, nastale djelovanjem materijala nekompatibilnih s izvornim recepturama, a koji su višekratno korišteni u prethodnim radovima. Prije odabira konzervatorsko-restauratorskih metoda napravljeno je sveobuhvatno istraživanje izvornih materijala, arhivske građe te materijala upotrjebljenih u prethodnim obnovama.


Neki od primijenjenih postupaka predstavljaju svojevrsnu inovaciju u pristupu ovom problemu u hrvatskoj restauratorskoj praksi i šire: crkva je tretirana kao skulptura u procesu desalinizacije pomoću vodene prašine s točno određenim vremenskim intervalima.


Šibenik, katedrala sv. Jakova

U Europskoj godini kulturne baštine predstavit će se dovršene faze radova u interijeru šibenske katedrale sv. Jakova te dovršetak konzervatorsko-restauratorskih radova na kamenim skulpturama Navještenja, drvenoj skulpturi sv. Petra te na slici Gospa od Plača.
Voditelji radova: Ana Škevin Mikulandra, Mate Roščić i Branko Pavazza

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske, upisana na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.


Interdisciplinarni tim Hrvatskog restauratorskog zavoda je početkom rujna 2012. godine započeo s izradom dokumentacije, istraživanjima i konzervatorsko-restauratorskim radovima na kamenoj plastici u unutrašnjosti prezbiterija i glavne apside šibenske katedrale. Tijekom godina konzervatorsko-restauratorski radovi prošireni su na unutrašnje kameno oplošje katedrale, a usporedno se izvode i radovi na pokretnim umjetninama.
Višegodišnji sveobuhvatni program radova provodi se uz podršku lokalne zajednice te u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Šibeniku, Stručnim savjetodavnim povjerenstvom za obnovu katedrale sv. Jakova u Šibeniku imenovanim od strane Ministarstva kulture RH i Šibenskom biskupijom.


Zagreb, Nadbiskupski dvor, GianFrancesco da Tolmezzo (?), Raspeće sa svecima (oko 1505.)

U Europskoj godini kulturne baštine bit će prezentirani rezultati istraživanja povijesti slike i njezinih tehničkih značajki, kao i složeni konzervatorsko-restauratorski radovi koji su izvedeni u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Novim spoznajama dopunit će saznanja o izvornim materijalima i obilježjima slike te njezinoj recepciji, kao i o tek skiciranoj povijesti restauriranja u Hrvatskoj.
Voditelji radova: Pavao Lerotić i dr. sc. Višnja Bralić

Od slikarske baštine sjeverne Hrvatske između 1450. i 1600. godine očuvao se oskudan broj djela iz nekoć bogatog korpusa. Posebno mjesto pripada oltarnoj slici s prikazom raspetog Krista sa svecima koju je početkom 16. stoljeća za zagrebačku katedralu naručio biskup Luka de Szeged. Bila je namijenjena novopodignutom oltaru sv. Križa postavljenom na istaknutom mjestu u središnjem dijelu katedrale, pred kojim je biskup smjestio i svoju grobnicu. Oltarna pala, slikana tehnikom tempere i ulja na drvu, izdvaja se likovnom vrsnoćom majstora bliskog srednjoeuropskom slikarstvu oko 1500. godine, ali i specifičnom državno-vjerskom ikonografijom u prikazu raspeća. Svetim ženama i sv. Ivanu Evanđelistu, uobičajenim pratiteljima Krista u prizoru na Golgoti, pridruženi su sveti mađarski kraljevi Stjepan i Ladislav, te Stjepanov sin, sveti princ Emerik, čije se štovanje poticalo u zemljama krune sv. Stjepana.


Unatoč iznimnoj važnosti oltarne slike biskupa Luke u inventaru zagrebačke katedrale, njezina burna povijest znatno je utjecala na njezinu očuvanost. Brojna mehanička oštećenja i lomovi drvenog nositelja posljedica su požara u katedrali, ali i gubitka izvorne funkcije kao i čestog premještanja. U 18. stoljeću oltar je zamijenjen novim, a slika je premještena u sakristiju katedrale, potom u kapelu Nadbiskupskog dvora te naposljetku u Muzej Alojzija Stepinca na Kaptolu. Zabilježena su i višekratna restauriranja „jako oštećene slike“ koja se spominju od prve polovice 19. stoljeća, a dokumentirani restauratorski radovi mogu se pratiti od početka 20. stoljeća.
 

Održana događanja:

Sotin, župna crkva Marije Pomoćnice kršćana, 20. ožujka 2018. godine, 19 sati
Predstavljanje radova i blagoslov glavnog oltara crkve Marije Pomoćnice kršćana u Sotinu


Sotin, crkva sv. Marije Pomoćnice kršćana, glavni oltar

Konzervatorsko-restauratorskim radovima (koje su vodili djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda) obuhvaćena je izrada nedostajuće drvene konstrukcije, polaganje podložne žbuke, nadomještanje sloja štuko-mramora različitih uzoraka na svim elementima oltarne arhitekture te izrada faksimila kipova.
U Europskoj godini kulturne baštine predstavit će se dovršeni, cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na glavnom oltaru iz sotinske crkve sv. Marije Pomoćnice kršćana.
Voditelji radova: Krešimir Valentak, Josip Demo i Danuta Misiuda


Oltar Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, smješten u svetištu župne crkve istog patrocinija u Sotinu, vrijedan je kasnobarokni retabl i jedan od malobrojnih oltara izrađenih u tehnici štuko-mramora na području Hrvatske.
Povijesne podatke o izgradnji crkve i oltara donosi sotinski župnik Ferdo Gerstner u knjizi Povijesne bilješke Sotina s početka 20. stoljeća. F. Gerstner navodi da je zbog sve brojnijih hodočašća strušena stara, manja župna crkva te da je između 1760. i 1768. godine podignuta nova. Glavni je oltar podignut 1768. godine, a prema F. Gerstensu gradila su ga godinu dana tri majstora štukatera. Nažalost, njihova imena i podrijetlo radionice nije spomenuo.

Oltar Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana jednokatni je retabl s atikom na vrhu. Iznad bočnih postamenata i  oltarne menze, tipičnog konkavno-konveksnog oblika, uzdiže se predela s konzolama koje nose stupove i predstavljaju postamente za skulpture sv. Joakima i sv. Ane s atributima. Središnji je naglasak retabla slika Blažene Djevice Marije, izvedena u tehnici ulja na platnu, jedna od nekolicine sličnih kopija napravljenih prema predlošku njemačkog slikara Lucasa Cranacha.
Sotinski je oltar izrađen specifičnom tehnikom kojom se smjesama gipsa i različitih pigmenata, mramornog brašna i tutkalne vode oponašaju različite vrste poliranog mramora. Ova je zahtjevna tehnika bila osobito korištena i cijenjena u doba baroka, ponajviše na području srednjeeuropskog kulturnog kruga.


U agresiji na Hrvatsku 1991. godine teško je stradala sotinska župna crkva. Oltar je na više mjesta bio mehanički oštećen, drvena konstrukcija je bila rasušena ili nagorena, sloj grublje podložne žbuke odvajao se od drvene konstrukcije, a sloj štuko-mramora bio je raspucan, mehanički oštećen ili je u cijelosti nedostajao. Kipovi sv. Joakima i sv. Ane su nestali, a od figura anđela sačuvano je svega nekoliko fragmenata. Opširnije >>>

Brošura 'Sotin, glavni oltar crkve Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana'
 
Split, 8. svibnja - 8. lipnja 2018.
Međunarodni znanstveno-stručni skup i izložba „Drvene romaničke vratnice splitske katedrale – istraživanje, restauriranje i zaštita“



Split, katedrala, Buvinine vratnice

U Europskoj godini kulturne baštine održat će se međunarodni znanstveni skup i multimedijalna izložba (8. svibnja - 8. lipnja 2018). Sadržaji obje manifestacije osmišljeni su zbog predstavljanja izvedenih radova te iz njih proizašlih novih spoznaja, nastalih tijekom četiri godine interdisciplinarnog istraživanja Buvininih vratnica.
Voditeljica radova: Žana Matulić Bilač

Monumentalne drvene, rezbarene, te nekoć bogato oslikane vratnice splitske katedrale, koje je prema zapisu 1214. godine izradio pictor de Spaleto Andrija Buvina, jedno od najznačajnijih i najintrigantnijih djela srednjovjekovne hrvatske i europske umjetnosti, dosad nisu bile predmetom znanstveno-tehničkog proučavanja. Više od 800 godina nalaze se na svojem izvornom mjestu, na kojemu su i muzealizirane 1908. godine, nakon obnove pod vodstvom Centralne komisije u Beču. Konzervatorsko-restauratorski zahvat su in situ proveli djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda u vremenu do 2014. do 2018. godine.



U fokusu suvremenog istraživanja su, osim samih vratnica, i njihovi originalni dijelovi koji su 1908. godine ispiljeni i zamijenjeni replikama, a danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu i Muzeju grada Splita. Ti su se dijelovi pokazali kao prava riznica srednjovjekovnih kiparskih i slikarskih materijala, ali i kao rječnik alata kojima su vratnice izrađene. Na tom je dijelu istraživanja bio uključen niz hrvatskih i inozemnih stručnjaka raznovrsnih specijalizacija te su uspostavljene čvrste, raznolike poveznice koje nam dokazuju duboku ukorijenjenost ovoga starog djela u bogatu splitsku umjetničku povijest te u njezin prostorni i povijesni identitet čiji se pečat može pratiti duž cijele obale srednjovjekovne Dalmacije. S druge strane, usporedbama sa srodnim djelima, u prvom redu sa znamenitim vratnicama iz Kölna i vratnicama crkve sv. Sabine u Rimu, pronađen je niz tehničkih i ikonografskih podudarnosti koje još jednom potvrđuju pripadnost Buvinina remek-djela istom kulturološkom krugu ondašnje i današnje Europe. Opširnije >>>

 

Zadar - 21. lipnja 2018. u 19h, Stalna izložba crkvene umjetnosti, Trg opatice čike 1
Izložba „60. godina restauratorske radionice u Zadru / Poliptih sv. Martina Vittorea Carpaccia iz zadarske katedrale: konzervatorsko restauratorski radovi“ 



Zadar, poliptih sv. Martina V. Carpaccia iz katedrale sv . Stošije te obilježavanje 60. obljetnice djelovanja zadarskog restauratorskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda
 
U Europskoj godini kulturne baštine organizirat će se izložba dvojne tematike – o istraživanjima, konzerviranju i restauriranju poliptiha sv. Martina V. Carpaccia iz zadarske katedrale te o 60. obljetnici djelovanja zadarskog restauratorskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda.
 
Voditeljica radova: Jadranka Baković
 
Izložbom na temu poliptiha sv. Martina, remek djela koje je po narudžbi zadarskog kanonika Martina Mladošića naslikao veliki talijanski renesansni slikar Vittore Carpaccio krajem 15. stoljeća, nastavlja se niz prezentacijskih aktivnosti započetih nakon provedenih istraživačkih i konzervatorsko-restauratorskih zahvata koje su obavili djelatnici Restauratorskog odjela Zadar Hrvatskog restauratorskog zavoda. Radi vrsnoće provedenih istraživanja i radova na poliptihu sv. Martina Vittorea Carpaccia iz zadarske katedrale, Hrvatski restauratorski zavod je u rujnu 2017. godine nominirao ovaj projekt za prestižnu Nagradu Europske unije za kulturnu baštinu / Nagradu Europe Nostre u kategoriji Istraživanje.
U okviru izložbe predstavit će se i šest desetljeća djelovanja zadarskog restauratorskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda uz prezentaciju aktualnih konzervatorsko-restauratorskih radova na štafelajnom slikarstvu, polikromiranoj drvenoj skulpturi i predmetima od metala. Opširnije >>>
 


Mljet, 28.lipnja 2018., otvorenje izložbe fotografija:

Otok Mljet, pličina Sveti Pavao / Brodolom s teretom izničke keramike



U Europskoj godini kulturne baštine predstavit će se rezultati dovršene faze arheoloških istraživanja brodoloma s teretom izničke keramike pronađenog na mljetskoj pličini Sveti Pavao.
Voditelj istraživanja: Igor Miholjek

Pozivnica



Otok Mljet sa svojim prirodnim i kulturnim specifičnostima iznimno je zanimljivo područje koje se oduvijek nalazilo na plovnom putu povezujući glavne luke Istoka i Zapada. Nekoliko dobro zaštićenih uvala sa sjeverne strane otoka pružalo je odličnu zaštitu za one koji su se uspjeli skloniti od nepovoljnih vremenskih uvjeta. One koji nisu uspjeli pronaći sigurnu luku, danas pronalazimo u dubinama oko Mljeta. Takav je i novovjekovni brodolom iz 16. stoljeća, pronađen na južnoj strani otoka, na pličini Sveti Pavao.
Brodolom je otkriven 2006. godine, a od 2007. godine do danas traju arheološka istraživanja koja vode djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda. Zbog složenosti istraživanja, dimenzija i dubine nalazišta te različitosti nalaza, ostvarena je suradnja sa Sveučilištem Ca Foscari iz Venecije. Karakteristike gradnje broda, ali i oznake na topovima upućivale su na mletačko podrijetlo, no ono što se osobito razlikovalo od svih ranije pronađenih brodoloma u Jadranu je njegov teret. Riječ je o osmanskom keramičkom posuđu koje se proizvodilo od 15. do 17. stoljeća u gradu Izniku. Svaki sultan imao je majstora koji je upravljao keramičarskim radionicama, stvarajući posebne ornamente s motivima iz Kurana te životinjskim i cvjetnim motivima. Velika ekspanzija izničke keramike dogodila se u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog. Zbog ustanovljenih pet razvojnih faza izničke keramike promijenjena je dosadašnja teorija prema kojoj se s novim sultanom prestao koristiti prijašnji stilski izričaj, pa se danas pretpostavlja da se pojedini stil ukrašavanja koristio dok god je za njega postojao interes. Kupci ove keramike bili su  većinom imućni Europljani željni „egzotičnih“ predmeta s istoka. U svjetskim muzejima i privatnim zbirkama danas postoji svega tri tisuće primjeraka izničkog posuđa.
Rezultati istraživanja ovog jedinstvenog brodoloma na Sredozemlju predstavljeni su u knjizi Sveti Pavao Shipwreck (Oxford, 2014.) te na izložbi Iznik – osmanska keramika iz dubine Jadrana postavljenoj 2015. godine u zagrebačkom Muzeju Mimara te 2016. godine u Dubrovačkim muzejima u Dubrovniku.
Značenje ovih nalaza prepoznato je diljem Europe pa je dio pronađenog posuđa bio izložen u sklopu drugih izložbi u Parizu, Marseju i Trstu. Opširnije >>>
Deplijan


 

Predstavljanje 2. kolovoza 2018.

Rijeka, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, slike Gustava i Ernsta Klimta te Franza Matscha

Počašćen titulom Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu, Grad Rijeka već priprema niz projekata sa svrhom kulturnog i sveukupnog uzdizanja grada, a jedan od njih je i izložba Muzeja grada Rijeke koja obuhvaća i izlaganje slika braće Klimt i F. Matscha iz riječkog Hrvatskog narodnog kazališta. Kako bi slike bile u primjerenom stanju, Hrvatski restauratorski zavod će ih demontirati, na njima započeti restauratorska istraživanja te do 2020. godine obaviti cjelovite konzervatorsko-restauratorske radove. Istraživanja će obuhvatiti snimanja u vidljivom, IC i UV dijelu spektra te pod kosim svjetlom, RTG snimanje te, prema potrebi, laboratorijske analize pigmenata i veziva. Simbolično, početak restauratorskih radova na slikama 2018. godine podudara se s Europskom godinom kulturne baštine te sa stotom godišnjicom smrti Gustava Klimta, a do 2020. godine Hrvatski restauratorski zavod prikupit će dovoljno novih spoznaja kojima će obogatiti povijest Rijeke, Europske prijestolnice kulture.
Voditelji radova: Ana Rušin Bulić i Slobodan Radić


Gustav Klimt jedan je od najpoznatijih svjetskih umjetnika. Njegov profesionalni i privatni život detaljno je istražen i opisan. Ipak, u riječkom je kazalištu Ivana pl. Zajca ostao gotovo zaboravljen, skromno istražen, ali važan dio Klimtovog stvaralaštva – njegov početak. Završivši školovanje u bečkoj Školi primijenjenih umjetnosti 1883. godine, tada dvadesetjednogodišnji Gustav povezuje se s dvije godine mlađim bratom Ernstom i malo starijim prijateljem Franzom Matschom u udruženje umjetnika Die Künstler – Compagnie. Započevši suradnju s bečkim arhitektonskim uredom Fellner und Hellmer, specijaliziranim za izgradnju kazališnih zgrada, odmah preuzimaju narudžbu za izradu slika na platnu za gledalište riječkog kazališta. Slike su nastale u Beču, a nakon kratke izložbe u tamošnjem Muzeju povijesti umjetnosti dopremljene su u Rijeku te su odmah postavljene na predviđenu lokaciju. Neue Freie Presse izrazio je vrlo pozitivan stav prema novim slikama te zaželio „da trojici cijenjenih umjetnika brzo bude ponuđena prilika da izvedu slično djelo u Beču“. Najveća slika Kazalište Ernsta Klimta smještena je iznad proscenija, a iznad proscenijskih loža nalaze se Anđeli pripisani Gustavu Klimtu. Na stropu partera, oko raskošnog lustera, raspoređeno je šest medaljona: Instrumentalna glazba, Ozbiljna opera i Poezija Gustava Klimta te Ljubavna poezija, Ples i Komična opera Franza Matscha.